Visit Us On TwitterVisit Us On FacebookVisit Us On YoutubeVisit Us On Instagram


Tvoj grad – Pacifikacija građanskih inicijativa

Učešće javnosti u procesu izrade planova, programa, javnih politika ili zakonskih rešenja na lokalnom nivou, predstavlja jedan od temeljnih principa dobre demokratske prakse i dobrog upravljanja lokalnom zajednicom koje je temelj održivog razvoja.”

Učešće javnosti u procesu izrade planova, programa, javnih politika i odluka na lokalnom nivou predstavlja jedan od osnovnih principa dobrog upravljanja lokalnom zajednicom.”

Dva gotovo identična iskaza kojima započinjemo ovaj komentar potiču iz dva različita vremena i dva drugačija, a danas i suprotstavljena sektora društva. Prvi citat dolazi iz projekta organizacija civilnog društva koji je realizovan u periodu od 2014. do 2016. godine1, dok drugi potiče iz novog projekta novosadske vlasti koji je upravo počela da realizuje2. Osim navedenih rečenica, koje su gotovo identične, ne postoji nikakva poveznica između njih. Ali situacija u kojoj drugi po veličini grad u Srbiji proglašava početak svog bavljenja učešćem građana u donošenju odluka, govori da odluka o sprovođenju takvog projekta nije proizašla iz kontakta sa civilnim sektorom, niti iz njegovog uvažavanja.

Ona nije nastala iz kontinuirane prakse uključenja građana u proces upravljanja javnim interesom i brige za ostvarenje njihovog prava na lokalnu samoupravu. Primarno iskustvo naše organizacije civilnog društva, koja je koristila legitimne i zakonima garantovane oblike predlaganja i učešća, a zatim i iskustvo aktivista koji su imali svoje inicijative i zahteve, jasno ukazuje da su svi oni ostajali bez odgovora, čak i po cenu kršenja zakona od strane same vlasti. Iste ove vlasti koja je pokrenula projekat „Tvoj grad”.

Osim što želi da stvori privid učešća građana u javnim poslovima Novog Sada, cilj ove vlasti je da ovakvim projektom dezavuiše garantovana politička prava građana na neposredno učešće u javnim politikama grada. Tome možemo dodati da trenutak u kojem se pokreće ovaj projekat nije zanemarljiv. Nije tajna da većinska partija u vlasti koristi javne resurse za svoju predizbornu kampanju, ali sada možemo da vidimo da počinje da menja svoj kampanjski imidž, jer želi da se prikaže osetljivom na potrebe građana i uviđajnom prema radu civilnog društva.

Projekti participativnog budžetiranja nisu novost, a i u Srbiji je bilo njihovih začetaka u periodu kada su građani mislili da se sa lokalnom vlašću Srpske napredne stranke (SNS) može sarađivati – što najbolje dokazuje činjenica da je jedini uspešan pokušaj bio u Šapcu, kojim SNS zapravo i nije vladao. Ali na svetskom nivou, participativno budžetiranje postaje praksa već od osamdesetih godina prošlog veka. Njime se obezbeđuje učešće građana u raspodeli javnog budžeta, ali možemo reći i da je istovremeno limitirano jer svodi učešće u javnim politikama isključivo na učešće u ekonomiji grada. Zato je važno naglasiti da je pravo na neposredno učešće građana u javnim politikama deo neotuđivog političkog prava na lokalnu samoupravu i da je ono jednako vredno biranju predstavnika građana (odbornika u skupštini) putem izbora. U ovoj redukciji kapaciteta političkih prava građana možda možemo videti i višedecenijski globalni trend kako individualizacije i odsustva kolektivne političke akcije, tako i nepoverenja u institucije političkog sistema poput partija i izbora, no danas vidimo da je u pitanju nepoverenje i u sopstveno pravo na neposredno učešće. U svakom slučaju, vidimo da novosadska vlast odgovora na taj trend simulacijom građanske participacije u budžetskoj raspodeli, jer projekat pokreće u trenutku kada se sprema za izbore i kada građani Srbije otvoreno pokazuju nezadovoljstvo načinom na koji se vode njihovi gradovi i zemlja u celini. Verujemo zato da cilj nije ostvarenje punog kapaciteta političkih prava građana, već upravo odvraćanje od njih. Ali, nažalost, u susret vlasti idu akcije građana koje su, kada postoje, najčešće usmerene na sprovođenje komunalnih aktivnosti, a pošto smatraju da one nisu političke, oni svoj angažman doborovoljno žrtvuju na oltar vlasti. I kao da to nije dovoljno, vlast ih po potrebi kvalifikuje kao svoju političku i stranačku opoziciju. U Novom Sadu je ova situacija dodatno pervertirana, jer grad vodi tzv. komunalna koalicija koja se i sama javno odriče politike da bi radom na komunalnim aktivnostima prikrila da je zapravo neprincipijelna, ali i da je današnji režim kriminalan.

Nepobitan dokaz da novosadska vlast ne radi na neposrednom uključenju građana u procese upravljanja i odlučivanja, koji smo imali prilike da vidimo u poslednjih nekoliko godina, jeste šest zborova građana koje su inicirali građani u svojim mesnim zajednicama, ali njih saveti koje čine članovi SNS-a nikada nisu sazvali. Time je novosadska vlast direktno prekršila Zakon o lokalnoj samoupravi i Statut grada, ali je i onemogućila organizovano izjašnjavanje građana koje im ovi zakoni obezbeđuju. Zbor građana je važan instrument neposredne participacije građana u javnim poslovima grada i svojih lokalnih zajednica, jer im obezbeđuje učešće u javnom političkom životu na zakonom predviđen način, i to tokom perioda između izbora. Drugim rečima, glas građana ne bi trebalo da se čuje samo na izborima, već i putem instrumenata neposrednog učešća – na zborovima građana kojima građani iznose svoje mišljenje na organizovan način i usvajaju zaključak zbora koji postaje zaključak mesne zajednice, odnosno njihove lokalne institucije. To mišljenje i zaključak se i donose kada postoji opravdana sumnja da izabrana vlast ne radi u interesu ljudi i njihovih lokalnih zajednica i predstavlja način borbe za ostvarenje autentičnih interesa građana. Međutim, ni sami građani ne veruju u snagu zborova u borbi za svoje potrebe, pre svega jer bi na ovaj način organizovano mišljenje bilo suprotstavljeno namerama vlasti. Ali zato vlast prepoznaje njihovu snagu, te je ne želeći da čuje drugačiji glas građana postojano odbijala da ih sazove. Time je utrla put za pitomije oblike participacije, kao što je pomenuta platforma „Tvoj grad”, a na taj put su, takođe odbijajući da sazovu zborove, zakoračili i građani koji su kao nezavisni kandidati osvojili većinu u savetima nekoliko mesnih zajednica u Novom Sadu.

Pomenuta i novopokrenuta novosadska platforma za učešće građana za cilj ima „određivanje prioriteta u postupku izrade budžeta za 2022. godinu, koji je osnovni dokument za realizaciju projekata od javnog značaja”. Građani na njoj iznose svoje predloge, a zatim se za predloge glasa, te bi oni koji privuku najviše glasova trebalo da budu uzeti u razmatranje i verovatno uključeni u budžet za narednu godinu. Međutim, ništa više o samom postupku odabira predloga i njihove dalje realizacije nije poznato. Iako se predstavlja kao nov princip uključenja građana, on je već predviđen Statutom grada Novog Sada. Radi se o obavezi grada da organizuje i održi javne rasprave sa građanima pri svakom planiranju i donošenju budžeta za narednu godinu, što je jedan od načina neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave, kako stoji u ovom najvišem gradskom aktu (član 98). Sličan princip već postoji i u mesnim zajednicama, koje bi trebalo da prikupljaju predloge građana da bi bili uvršteni u budžet grada, a potom i realizovani. Zbog toga je važno ponavljati i uvek iznova isticati da javne rasprave povodom planiranja budžeta u Novom Sadu nikada nisu održane, a da mesne zajednice javno ne pozivaju građane da daju svoje predloge, za razliku od drugih gradova u Srbiji u kojima se participativno budžetiranje sprovodi upravo kroz ove lokalne institucije. Dakle, načini za uključenje građana čak i u ovom delu javnih poslova, kakvo je planiranje budućeg gradskog budžeta, već postoje, ali se oni ne koriste. Bolje rečeno, vlast ih tendenciozno marginalizuje kako instrumenti neposrednog učešća ne bi bili praktikovani i razvijeni, odnosno kako mesne zajednice ne bi bile demokratizovane, a građani osnaženi.

Po tome vidimo da bi participativno budžetiranje moralo biti tretirano na mnogo kompleksniji način, a ne samo putem jednog veb sajta. Ono bi trebalo da obezbedi osnaživanje mnoštva već postojećih načina neposrednog učešća građana i čitavog sistema institucija koje takođe već postoje. Da ne govorimo da bi ovakav proces morao uključiti i stvaranje novih institucija i opštih akata kojim bi bilo moguće pratiti realizaciju čitavog projekta i predloga građana. Ovako, jedino što će biti obezbeđeno jeste pacifikacija građanskih inicijativa koje sada može da pokrene pojedinac iznošenjem predloga jednim klikom, za šta mu osim (samo)reklame i glasova istomišljenika nije potrebna organizacija ljudi kojom bi se izborili za svoj predlog. On se sada samo ispostavlja vlasti koja je osmislila savršen mehanizam delegiranja odgovornosti za odluke na građane, koji bi svoje inicijative i zahteve trebalo da ostvaruju kroz već postojeće zakonske mehanizme. Međutim, na ovaj način je novosadska vlast konačno legitimisala izbegavanje sopstvene odgovornosti za nepoštovanje prava građana na lokalnu samoupravu, odnosno prava na neposredno učešće u javnim politikama grada.

Foto-kolaž: GKP

1 Projekat „Participativno budžetiranje” realizovali su BIRN i NALED u saradnji sa 10 opština u Srbiji u periodu od 2014. do 2016. godine. Više o projektu: https://birnsrbija.rs/projekat-participativno-budzetiranje-zavrsen-u-10-lokalnih-zajednica-u-srbiji/

2 Veb sajt „Tvoj grad”: https://tvojgradnovisad.rs/

Podeli:

GKP

Bilten STANAR #16&17 u dnevnim novinama DANAS U petak 18. novembra 2022. godine Tema broja: KOSOVSKI FANTAZAM Autori i autorke tekstova i vizuelnih predložaka: Dejan Atanackovć, […]



Šta da radimo sa politikom mira koja više nije stvar ni politike države niti one na strani ljudi? „Ni jedna vojska i ni jedna policija ne […]



Teško je biti tajkun u ovoj našoj Srbijici. Radiš tako vredno decenijama, puniš budžet, trajno menjaš izgled grada. Dobro, turaš malo više betona, a manje zelenila, […]


GKP

Bilten STANAR #15 u vikend izdanju DANAS-a subota/nedelja, 9/10. jul 2022. godine Tema broja: RAT I IZBORI. A LJUDI? „Čovek glasa usred rata“ je moto novog, […]